ĐERMANO SENJANOVIĆ - ĆIĆO

DORIN DNEVNIK / VIDI, VIDI

Bala lajka

Dorin dnevnik / 22. 2. 1994.

Jutro sam se iznenada probudila. Vjerojatno zbog toga, jer sam se osjećala. Bršljan se svaki put prestraši kad me ujutro vidi. Kad sam došla u dječju sobu, Kavul je otvorio oči i urliknuo. Karota se trgnula iz sna i kad me je ugledala briznula je u plač.

Skinula sam viklere i masku za noć. Zatim sam se našminkala, ubacila zubiće i umjetno oko. Za doručkom smo razgovarali o nagradi "Sedam sekretara SKOJ- a", prvomajskoj paradi i početku Mediteranskih igara u Splitu. Gledali smo fotografije Poljudske ljepotice, a Bršljan je s nestrpljenjem iščekivao utakmicu s "Hamburgerom" u kojoj nam je falio jedan gol i jedan igrač umjesto Primorca da se plasiramo u sljedeće kolo.

Kavul me molio da mu dozvolim da ove godine nosi štafetu, a Karota traži da je pustimo na radne akcije "Zelengora 78".

Bršljan se ljuti na mene što ne dozvoljavam djeci da izađu iz kasnih sedamdesetih, pa kaže:

- Dora, zlato, djeca moraju rasti u ovom vremenu.

- E, neće ni milimetra!

- Ne možeš zaustaviti vrijeme.

- Mogu njih. Ne dam da odrastu do rata, silovanja i humanih preseljenja.

- Jučer sam sreo Kavulovu učiteljicu. Da zašto maloga šaljemo u školu s kapom i pionirskom maramom?

- Ne, nego ću mu stavit kapu i majicu Crne legije.

- Kaže da se mali svima obraća s druže. Čak i don Ivanu.

- Pusti kozu. Nego, jesi li nabavija kazete "Velog mista"?

- Jesam. Jedva čekam da ga pogledamo dvadeseti put.

- Gledat ćemo ga posli ručka, a ti sad pogledaj finale kupa "Hajduk" - "Sarajevo" 2:1.

- Sve si sad usrala! Rekla si mi rezultat.

- Ajme, oprosti. Nema veze, ti i ja ćemo pogledat "Prohujalo s vihorom".

- Je li s Clarkom Gableom?

- Ne, nego s Franjom Peglom.

<kraj>