Oko praznine svijeta
more:
sav Vid
pliva iznad svjetla
slijepog u zreloći
u vrtovima dubine
tijelo tek postaje
iz lijepa ludila stožera
živimo
od početka i od svršetka
k ozarenu središtu
ljubav ponornica
rasanjeni
u neizrecivu stablu
što zemlju drži i nosi nebosklon
more sav Vid