Kućo na vrhu dana
lakoćom ruku uzdignuti
potom odbačeni
ispred svjetlosti
te burne sobe
kroz koje bježeći
tvoj lik opisuje neke još
izgubljenije predjele
umne odrone neba
tad
odjednom susnježica
kojom me pobjeđuješ negdje
na ležajima krša
al tek u žezi kazuješ
najzad tijelo
golo od svih stvari
isprano kamenom
uskrišeno prašinom