Noćna straža

1.

…denn alles zusammen ist ein Leib.
Jakob Bohme

Koje rano razvraćeno tijelo s glavom noći tražiš, za kim se prevrćeš bujičnom posteljom: oko kog sklapaš savršeni naposljetku prostor poljupca?
Koliko sumračaja za taj okus vapna i borovih iglica na lomači što se tobom pothranjuje. Posvud si zaštićen, spreman. Tvoja sva ljubav izvan tebe: ledina te odijeva, nenadan sklad kamenja u obzorju kamenuje te.
Brazdo s kojom bih se sjedinio! Ili se vraćam prolomom uzvraćene munje, u kretnji nagovijesti, sposoban živjeti od daljine što me sebi samom oduzimala.
Svaki put nekoj još ranijoj tmini povjeren, sad si spreman vratiti vidjelo onom od koga si ga preuzeo.