Postupno more, igračko svirepa sve daljih igara: tebe presanjano, nas obećane
na golubinjoj lomači slanosti, neka grkija sudba tjera u pomamu.
Taj korak zabludio na pučinu smanjuje goleme razdaljine svježine, dijeli rastrošnost sunca.
Tek blistaj u ubrzanju ocjelne ti ruže, savršeni metež svih trenutaka našeg života, odjednom darovanog.
Pod čekićima radosti…
Val i njegovo zvjezdano lice srazuju se u ljubičastu dahu površja gdje nam
se obznanjuju usta: uljika zgrčena okusom dubine.