Dočekati krhotine, povrh dubine uspostaviti prozračnost stranice.
Zemlja odbijena od srca otkupit će svoja mučila, odgojit svoje ognjeve.
Svjetiljko u tminama kruha, u bljedilu uzajamnog nam čela, nad mravljim zrcalom njihove slobode, nad posljednjim izlogom rasula mi snatrimo.
Posvuda, sanjivost zločina prepjeva zidove.
Ljepota otrovnika i sljepilo jaganjca dijele svaku grudu u koju počivamo.
U nemogućnosti da ikad zaboravim, pišem zaborav puštam da me budi.
Uvećaj jasnost od koje mreš, ona ti neće oprostiti.
Mi se ne smijemo
to plače ljubav od našeg savršenstva.