Kad stanem sav u jedan stih,
razasut ću druge retke.
Potomstvu bit ću hitno tih
poput kakve zvijeri rijetke.
Čak možda krivo citiran
ili prešutno naveden;
ko riječi drugog možda znan
il sam tuđi brsteć Eden.
Kad budem neznan čas i hip,
vjetru naslov, ime ničem,
ni postolje a niti kip,
tek među dvije-tri riječi spoj
bit ću – a onda ko bičem,
Dah
riječ u nov će stjerat roj!