Fatalnost sroka sapinje Hrvata:
u boju bješe produžetkom ata,
baštinik glavne kuge, glada, rata,
vječno siroče kojem fali tata.
Neka svećenstvo u vrijeme celibata,
narod je vođen šutnjom enigmata;
draža mu češće sva srebra, sva zlata,
no potraga za kvintesencom blata.
Taj podmet žaca i generalata,
znalac zanata, ma i bez alata,
uklet: da jezik vlastiti svojata.
Mrak na očima stijeg mu je inata,
pamćenje omče nastavlja kravata,
narudžbom bratskom prijeti mu salata!