Callasica pjeva mrtva, limenkama,
tetrapaku, stroju raznoraznih boca,
gdje se ravnopravno s vinom drži ocat,
ribi, kruhu,solmizaciji salama.
Puneć se i prazneć, samoposluga se
čas nadimlje, širi, začas opet skuplja:
ko u mesožderke zasićenih duplja,
otrovi zasvijetle, živnu, pa se zgase.
Ekonomična se smrt igra života,
gilda se iz vreće odilja do Vijesti
gdje mandarinski se objašnjava svota:
u kojem ćemo se postotku jesti,
mješte kave, putra i drugih egzota
što utrkuju se u benzinskoj krijesti.