Primakla se zima plamičcima svijeća,
prošao i blagdan pahulja i inja.
Prozor diše šare od ledenog cvijeća:
gle, dokle i zadnja svijeća ne zatinja,
i dok ne zakrijese Velika se kola,
evo tvojih vjernih životinja dviju,
magarice riđe i mrkoga vola,
sretnih što te svojim dahovima griju.
Božić im je i od običnog dana,
i radosnim vriskom odzvanjaju jasle,
zlatna slama sja iz svakog kutka stana.
I nikada zvijezde nisu tako rasle
dok bježahu s tobom u Egipat snova,
ti malena Mirto, lutko Isusova.