Usnuh sanjajući da sanjao nisam.
Nisam sanjao da snivajući sanjah?
I nesanjan znadem da snu nekom kriv sam.
A ni sna ni zbilji nema ostajanja.

Snijuć snovao sam i uvijek sam snova
Pristizao sjenom u prisna spoznanja.
Od potopa rosna, more bje mog plova
Spepeljena ruža s laticama sanja.

I dok mi se snije kako svjetlost gane,
Ćutim kako usnu svladava mi nijemu
Slatkoća riječi, nerečene, kasne.

San po san, sve kasneć, k snu sve starijemu,
Zar odslije kroz vjeđe propadat ću jasne
I, nedosanjano, san zar bit ću svemu?