More Domagoja. More Tomislava.
Amoralno more od Bizanta k Duždu.
More što se pruža čaporcima lava.
Ono koje tjera zapjenjenu nuždu.

More kojemu je slijepi konto Ivo
znao pokajničku bludnost ogoljenu.
Isto more što se zatvara ko štivo
ideogramima zaklinjući mijenu.

U pogledu vile i sirene, mare
monstrum oprašta se (od čega? od koga?),
ono vraća svoje sužnje, poklisare,

zbacuje sa sebe zvuk imena svoga
komadajuć svoje svece, škapulare,
more prijeti truplom umorenog boga.