Čak iz mojih pora isto more gleda
prodirući stijenke relativnog mesa
gdje crvena srž mu služi kao blijeda
pretopina vode podrijetlom s nebesa.
I jedinstvo moje osobe je tekuć
problem: da se držim na okupu mase
sastavljene od mišića takorekuć
proturječnog vala koji razbija se
o lice, i tad se "moje vjeđe pote" -
što možda i posve dostatno je reći
bez daljnjega zanovijetanja ljepote.
Hidraulika duše morska je ideja
u pošiljci nepreporučenih riječi,
zanošena valom iznad ja i ne-ja.