Kad god se spomene streljivo, sjetim se da riječi sve više ponestaju: najčešće
se može uzvraćati samo riječima. Naše se šanse mogu očitati u razlici između
streljiva i municije: streljivo se otima od municije, malo se uspostavlja
nad bezgraničnom množinom, ono malo života uzima se od smrti. Dokle ćemo živjeti
samo ono što joj preotmemo?