Mnogi iskazi koji su prije bili ishodom skladna dvogovora krajolika i ljudskih
zdanja ili pak su proizišli iz njihovih prijepora, sada nalaze se još samo
zajednički jezik ruševina. neka ruševna sintaksa spreže osakaćene riječi,
kombinira batrljke, usklađuje fantomske udove kojih ima pukom ustrajnošću
duše.
Paljevina još iz troje nadražuje suzovode koji ustraju u budućnosti kako god
ih je sadašnjost sasjekla. Uskličnici su isključeni patetikom tame, upitnici
ispod žita loše oponašaju srpove. a i čemu bi.
Stepeništem ruševina najlakše ćemo se spustiti u junačku prošlost i za nevolju
zanavijek se u njoj izgubiti.
Pepeo se još u zraku koleba.