Neki geleri lete još iz prošlog rata. Svakako to je onaj koji pratim rečenicom
kao jednu od ratnih pojava kakve sam najbolje upamtio. Ono što u mom gradu
nije bilo srušeno od saveznika, koji i u ovom ratu nastavljaju točno ondje
gdje su stali, bilo je osuto s bezbroj brazgotina gelera. Često mi se činilo
kako bi bilo bolje da je sve srušeno, nego da je sve tako naruženo. Griješio
sam priželjkujući novi vrli netaknuti svijet umjesto onog načetog, ali koji
je izdržao. Kao da u takvoj ruševini ne živim i danas. Ukoliko se geler, zaboravim
li ga podržavati u lijetu, konačno ne sukobi sa mnom.