Puk: koji se hrani gutanjem vokala
a sa sukrvicom pljuje konsonante.
Metežom te tražim magnetskih igala,
snu evanđeoski oblizane sante!
Slijep riskira jezik za bezumne zube,
brda i doline, zid Jeruzalema!
Vas se načekahu Jerihonske trube
i jezična čuda, glumstvena vam krema!
Guslajući slinu ruglom oguglalu,
izvlačite pređu neolitskog vrača,
vi, himere na prvomajskom portalu
razjarene prijesnim mozgom navijača!
Guturalni geni, gatanje i druge
pantomimske glazbe, zločinački bijele,
dižu vas u nešto olinjale duge
po kojima rastu atomske imele.
Lako ćete bljuvat kada vas prozovu!
Nek vam grebu cifre, anamneze, samo
primirite gangu u nadgrobnom slovu,
ozvučivši nebo samojednom jamom.
Vi, nepokoreni, šćavi i gorile,
lašci koliko ste dugi i široki,
čekate li zvijezde da se na vas smile,
zato su vam valjda izgledi visoki?!
Lijepi ste ko remek-djelo glavobolje
u formalinskome lojalnom prospektu,
ljepši jošte nego interesno polje
sila kojima je središte vaš rektum!
Optimistička je basna preplavila
Robinju a cvrčci farbaju vam brašno;
iz taroka vadi Obješenog Vila
nudeć mu poštenje venerički prašno.
Sve ćete to smazat, popit, popušiti
da biste to bolje bili pojedeni,
o trbuhozborci od klasika siti,
sve to više nužni armiranoj pjeni.
Ako kadrovska vas politika smiri,
vi nećete biti salonski svinjari,
nego našminkani rasni orijentiri
kojima se lice uniformno zari.
O kivni junaci katranskih katrena,
zar vam treba još i augurskoga perja?
Držite se za maglu kad rikne sirena
zz masovan odziv sa dna neizmjerja!
Puče zaljubljen u vjetar, dim i žestu!
Stiješnjen kazalištem od kritične mase,
glumstveno li stršiš kao bik u testu!
Pepelu i prahu budućnosne klase!
Kako izgleda to kada dižeš glavu?
Vidim subjektivni rast morskih razina,
strku, propagandno podgrijanu lavu,
sve sam mirogojski ushit stearina.
Kad ti blista čelo erupcijom rada,
rođen si da budeš prijedložak kiparstvu –
monumentalnome – brončanih armada,
o inspiratore vilinskom redarstvu!
Sutra opet bit ćeš hrana zvučnicima,
pretaljen u pljevu, premiješan u meso
drago dnevnicima klasnih kerubima,
pravo branilačka, high delikateso!
Nek se Arkadija šećerno bjelasa,
genijalna kontradikcija se neće
sakriti među vas! Bogovska melasa
s kapaka vam curi, potlaćuje plećke,
Muda, bubrege i oči-da-bi-ne-gledale:
spomenička drama nema figuralno
razrješenje, kraj će vidjeti budale.
Za nas pipat će ga slijepci, kratkovalno!
Tabuizirani, olimpijade magle,
kaligrafija vas hrani labudima:
padnite već jednom! Oblaci već nagle
k politiziranoj primjernosti dima.
Udareno i tlo kad dođete sebi,
privijajuć blato domovine k sercu,
da vas nitko više izbavio ne bi,
sretni: pišat ćete krv u desetercu!