Sedamdesete, poetika


Nema spasa,
ide vam ususret,
pa već iz daljine od dvadesetak koraka dovikuje:
Hej ti tamo, ti materina,
da, ti,
stani tu ili ću ti promijeniti lični opis,
što se prčiš kad ti na čelu piše tko si, što si,
samo se ne pravi da me nisi primijetio,
mogao bi manje dizati nos,
znamo se mi dobro,
što misliš, da si sam na svijetu,
gdje gori, kud si navro,
ponašaj se bar jednom kao ljudsko biće,
kad ti se netko obraća, red je da ga saslušaš,
što čekaš, učini već nešto,
ako već ne znaš ljudski,
opali me barem dobro nogom u dupe,
ajde, stari, daj mi cigaru,
pa ću ti ispričati sve
što sam im rekao o tebi.